STRUKTURNE PROMJENE U SUSTAVU MEĐUNARODNIH ODNOSA: OD KOOPERACIJE DO KONFRONTACIJE
Unatoč brojnim regionalnim krizama koje su od završetka hladnog rata ciklično destabilizirale međunarodnu zajednicu, činjenica je da su brojne generacije ljudi diljem svijeta imale ”privilegiju” odrastati i živjeti u miru. Naime, 77 godina od posljednjeg velikog svjetskog rata (II. svjetski rat), svijet nije zadesio globalni sukob. Međutim, kontekst međunarodne stabilnosti koji se ponekad naziva i dugim mirom, definitivno je narušen ratom na prostoru Ukrajine. Globalna utrka u naoružanju i drastično povećanje vojnih proračuna SAD-a (i saveznika), Rusije i Kine, jačanje geopolitičkih napetosti diljem svijeta, slabljenje (slom) multilateralnih organizacija i sporazuma, kao i nemilosrdno širenje globalnih nejednakosti, uz činjenicu da su tijekom pandemije COVID-19 liberalne demokracije poprimile oblike autoritarnih policijskih država, bile su neke od naznaka velikih poremećaja u međunarodnim odnosima, zapravo predstojećeg globalnog sukoba. Naime, velike svjetske, ali i regionalne sile suočene s mogućnošću izbijanja unutarnjih sukoba sve češće se okreću prisili uz svesrdnu pomoć informacijskih tehnologija (brutalnost francuske policije u obračunima sa ”žutim prslucima”, sustav masovnog nadzora ili ”socijalnog kredita” u Kini…). Čimbenici rizika su višestruki, uključujući nemjerljivo povećanje udjela korisnika interneta, veću urbanu koncentraciju stanovništva (osobito bez zaposlenja i stabilnih prihoda), povećanje smrtnosti uslijed pada standarda zdravstvene skrbi. U međunarodnim okvirima, ovim novim ”autoritarnim carstvima” potrebna je međusobna konfrontacija kako bi opravdale vlastite politike, zbog čega međunarodni poredak uspostavljen nakon II. Svjetskog rata u okrilju UN-a na temeljima multilateralizma i kooperacije, ubrzano tranzitira prema konfrontacijskom sustavu međunarodnih odnosa, moguće i Trećem svjetskom ratu koji bi značio i kraj civilizacije kakvu poznajemo. Svjedočimo odbacivanju diplomacije i pacifizma, urušavanju političkih institucija, kao i stoljećima etabliranih političkih ideologija. Da bismo odgovorili na fazu raspada međunarodnog sustava i prijetnje globalnog rata, potrebna nam je potpuno nova etika i praksa djelovanja, zapravo – novi društveni ugovor. To je, naravno, vrlo nesiguran operativni prostor koji ne nudi sigurna rješenja niti pruža jamstva. Jedino što možemo učiniti je da postanemo kreatori novih vrijednosti i novih dogovora koje treba aktivirati bez obzira na to izbije li globalni sukob ili ne. Što god se na kraju pojavilo, a kraj nije blizu – kao čovječanstvo stojimo na nepoznatom prostoru novog početka.